Prirodna baština

Južno od Brinja kraj Letinca nalazi se još jedan izniman i misteriozan lokalitet Siničića špilja.

Siničića spilja

Radi se o jedinstvenoj i iznimno važnoj prapovijesnoj lokaciji u kojoj je, pretpostavlja se, živio paleolitski lovac čak 9500 godina prije Krista. Dokaz tomu su slike na stijenama spilje, odnosno slikovni leptolitički prikazi 550 metara od ulaza, koji do danas nisu odgonetnuti. Slikovno pismo otkriveno 1997. godine jedinstveno je u Hrvatskoj, a znanstvenici su ga nekoliko puta pokušali dešifrirati. Neke teorije kažu kako su urezi nalik na germanske rune zapravo primitivan mjesečev kalendar star čak 11.500 godina, dok urezani križevi sugeriraju i kasnije mezolitsko svetište iz 15. stoljeća. Iza ulaza u spilju nalazi se prostrana dvorana sa prvim sifonskim jezerom koje se u proljeće, zbog obilnih oborina, prelije i izvire van spilje u obliku slapića. U spilji su nađeni i keramički predmeti, kosti životinja, a pretpostavlja se i da se radi o jednom o najstarijih tragova naselja u Lici i šire. Siničić spilja zaštićena je kao kulturno dobro, ali i dalje skriva svoje tajne i mamac je za sve znatiželjnike i zaljubljenike u povijesno, misteriozno i nerazriješeno.

Siničić špilja čuva još jedno blago, endemsku vrstu iz skupine rakušaca, tzv. Redenšekov rakušac (1959), koji je u kategoriji kritično ugrožene svojte.

 

Rokina bezdana

Rokina bezdana smještena nedaleko Jezerana, između dviju Kapela, jedan je od omiljenih speleoloških lokaliteta i dobro znan krški fenomen među speleolozima. Jama, dubine 100-110 m, ulaznih dimenzija 22×12 m predstavlja ulaz u mistične i mnogobrojne podzemne vodene kanale, koji povezani čine najveću podzemnu rijeku u Hrvatskoj. Oko Rokine jame, Rokinke ili Rokače desetljećima se pričaju razne legenede, a najbliže istini odgovara tužna priča o babi Roki koja je u njoj skončala život. Na površini, uz sam ulaz, čuje se snažna tutnjava vode koja teče dubokim podzemljem.

Za razliku od babe Roke, živog svijeta ima u tamnim dubinama. Skrivene od pogleda ljudi i sunčeva svijetla, Rokinu bezdan nastanjuju, do sad viđene, endemske vrste čovječje ribice, slatkovodne spužvice i slijepi rakušci.

Rokina bezdana predmet je istraživanja još od davne 1960. godine i traje do današnjih dana.